INSPIRE

Erasmus+

Što je INSPIRE

Što je INSPIRE

INSPIRE je više od projekta. To je poziv na slušanje, razumijevanje i učenje. To je iskreno, ljudsko i srčano putovanje u svijet koji često promatramo izdaleka – svijet osoba koje žive s invaliditetom.

Glasovi koje vrijedi čuti

U središtu projekta INSPIRE ne nalaze se statistike, brojke niti suhoparne definicije. U središtu su stvarne priče stvarnih ljudi – onih koji svakodnevno žive s tjelesnim ili mentalnim poteškoćama. Koji znaju opisati kako izgleda život kada svijet oko tebe nije u potpunosti prilagođen tvojim potrebama. I ponajprije: što žele da drugi znaju.

Od priča do učenja

Na temelju prikupljenih priča osoba s invaliditetom stvaramo jedinstvene obrazovne sadržaje kako bismo svi bolje razumjeli invaliditet.

Zašto je to važno?

Zato što inkluzija može uspjeti samo ako postoji razumijevanje. A razumijevanje dolazi tek kad slušamo. Zato INSPIRE nije samo obrazovni projekt. To je dijalog. Prostor u kojem osobe s invaliditetom nisu "ciljna skupina", nego – glavni učitelji. A mi – učenici.

PRIČE

Agnes Kojc

prevoditeljica, lektorica, publicistkinja, pjesnikinja i spisateljica te zagovornica prava osoba s invaliditetom

Agnes rado piše – o sebi, ali i o metaforama u pričama Edgara Allana Poea, o tišini među stihovima poezije, o ritmu slovenskog jezika u prijevodima. Rođena je u Mariboru 1996. godine, ima cerebralnu paralizu i veliku strast prema jeziku i pričama.

 

Odrasla je kao jedinica u Jurovskom Dolu, okružena nesebičnom ljubavlju roditelja i bake i djeda, koji nisu morali dugo čitati bajke – Agnes je već s četiri godine čitala sama. Bila je znatiželjna, uporna, izvrsna učenica – što joj neki nisu mogli oprostiti, smatrajući da joj učitelji popuštaju i da joj život ide prelagano. Ali nije. Nikada. Samo je išao dalje.

 

Godine 2019. diplomirala je engleski i slovenski jezik, magistrirala na temu prijevoda Poeovih metafora, a trenutno je na doktorskom studiju. U međuvremenu putuje, predaje i sudjeluje na međunarodnim događanjima kao predstavnica raznih udruga – primjerice, u Ženevi pred Svjetskom zdravstvenom organizacijom. Osim toga, piše, prevodi, lektorira, surađuje s časopisima, zagovara prava osoba s invaliditetom i već više od desetljeća piše roman. Jer za istinski promišljene stvari – treba vremena.

 

Agnes sanja o životu u Ljubljani, ali zasad stvara tamo gdje je sve počelo – u Jurovskom Dolu.

Branko Šenkiš - Balky, CD
Branko Šenkiš, tetraplegija

Branko Šenkiš

glazbenik, bivši policajac, vjerojatno vlasnik najljepših kaktusa u regiji

Nakon srednje škole Branko je radio kao policajac – radio je s ljudima, bio na terenu, ponekad u napetim situacijama, ali mu je to odgovaralo. Jasna pravila, konkretni zadaci, odgovornost prema drugima.

Glazba ga je pratila cijeli život. Još kao dijete pjevao je i svirao, a s trideset godina kupio je klavijaturu i počeo nastupati. Iza sebe ima više od 1200 nastupa, a 2003. godine snimio je svoj prvi CD.

Godinu dana kasnije život mu se u potpunosti promijenio. Nakon prometne nesreće postao je tetraplegičar.

Nakon rehabilitacije smješten je u dom za starije osobe – ne svojom voljom, već zato što druge opcije tada nije bilo. Godine 2008. saznao je za osobnu asistenciju – uslugu koju je tada pružala udruga YHD. Uz pomoć osobnih asistenata, koji su mu pomagali u svemu što zbog invaliditeta nije mogao sam, ponovno je preuzeo kontrolu nad svojim životom. Prilagodio je i uredio svoju kuću, počeo uzgajati kaktuse i ponovno počeo živjeti po svojim pravilima.

Danas najradije provodi dan u miru: u šetnji sa psom, promatrajući svoje kaktuse.

Branko zna vrlo jasno reći kada nešto nije u redu – i pobrinuti se da bude. “Svaki je čovjek odgovoran za svoj život,” kaže.

Sanja Zrinski

i zašto nije ništa loše ako je ponekad potrebno stvari obaviti malo na svoj način

Sanja živi u Krapinskim Toplicama, a porijeklom je iz Vukovara. Od tamo je ponijela lijepe uspomene iz djetinjstva, ali i teške priče koje su joj duboko zarezale u sjećanje. Bila je dijete rata, izbjeglištva i nesigurnosti. Već dvanaest godina živi s dijagnozom multiple skleroze.

Odrastala je među životinjama – konjima, kravama, ovcama, psima – i životinje su joj bile velika ljubav. Svoj život je namjeravala posvetiti tome da im pomaže: da im ublažava bol, liječi povrijeđene šapice i rješava probavne probleme. S tim ciljem postala je veterinarska tehnička. Sada joj životinje uzvraćaju za svu njezinu pomoć.

Teško je kada završiš u krevetu, u pelena, kada ne možeš ni najjednostavnije zadatke, kada se osjećaš potpuno beskorisno. Ali životinje su je trebale – morala im je pripremiti hranu da bi mogle jesti. Morala im je oprati zdjele da budu čiste. Morala ih je počešljati i urediti, da se u gustoj dlaci ne bi skupljale muhe i krpelji. Morala ih je pustiti van na pašu, a potom vratiti unutra. Tada kada je najviše željela ostati u krevetu, pokriti se dekicom i prespavati još jedan mučan dan, Sanja bi ustala da se pobrine za životinje. I tako su je polako podizale, dan za danom. Na noge i u mislima.

Sanja ima prvenstveno jedan cilj: ostati neovisna što je duže moguće. Mali korak za čovječanstvo, ali veliki za osobu s neizlječivom bolešću.

Photo zavod uvid 13.09.2025_17
Photo zavod uvid 13.09.2025_13

Filip Kocman

- izuzetno vješt u igri Čovječe, ne ljuti se

Iako je Filip zapravo rođen 21., njegov službeni datum rođenja zabilježen je 22. Nakon rođenja je ubrzo trebao reanimaciju, a uspješno je oživljen tek dvadeset minuta nakon ponoći.

Ako ga danas vidite – kako odvažno stoji na SUP dasci, igra balinanje ili Čovječe, ne ljuti se – teško je zamisliti koliko je teška borba za život bila u prvim danima njegovog života. Imao je težu srčanu manu. Mjesec i pol je umjesto uz majku ležao u inkubatoru i primao kisik. Roditelji ga nisu smjeli ni dodirnuti, ali Filipova mama Polonca to nije mogla podnijeti. Uz pomoć jedne medicinske sestre, tajno ga je mazila. Nakon nekoliko dana, liječnici su Filipu postavili dijagnozu: Down sindrom.

Umjesto na fakultet ili posao, Filip ide u centar za radnu rehabilitaciju. Kući se obično vraća oko podne, i tada s Poloncom obavlja kućne poslove: posprema posuđe iz perilice, posprema krevete, mete i objesi rublje. Kada se otac vrati s posla, idu u popodnevnu šetnju; u prosjeku naprave oko deset tisuća koraka dnevno. Kada je toplo, često i voze bicikl – roditelji, Filip i njegova mlađa sestra Nina.

Osim toga, Filip trenira plivanje, član je balinarskog društva, u podrumu kod kuće igra stolni tenis, ali najradije igra društvene igre. To su mu omiljene igre. Tijekom društvenih igara okuplja se cijela obitelj.

U projektu sudjelujemo

UVID

nositelj projekta

Zavod Uvid Rogaška Slatina je mlada neprofitna organizacija koja djeluje na području socijalne skrbi i psihosocijalne podrške. Razvija programe za aktivan život osoba s invaliditetom.

PIRAMIDA ZNANJA

projektni partner

Već više od 10 godina Piramida znanja potiče novi pristup učenju i obrazovanju, prateći pritom trendove i zahtjeve tržišta.

Osnovni podaci
o projektu

Formalne informacije o projektu

Program: Erasmus+

Vrsta aktivnosti: KA210-ADU – Mala partnerstva na području općeg obrazovanja odraslih

Područje: Opće obrazovanje odraslih

Naziv projekta: INSPIRE: Inclusive Narratives Shaping Perspectives – Integrating Real-life Experiences

Akronim projekta: INSPIRE

Ukupno trajanje projekta: 14 mjeseci

Datum početka projekta: 31. 12. 2024

Datum završetka projekta: 28. 02. 2025

EU HR logotip
Projekt INSPIRE provodi se u okviru programa Erasmus+.

Financirano sredstvima Europske unije. Izneseni stavovi i mišljenja su stavovi i mišljenja autora i ne moraju se podudarati sa stavovima i mišljenjima Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu (EACEA). Ni Europska unija ni EACEA ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

#INSPIRE