Oštećenje leđne moždine
s tetraplegijom
Branko Šenkiš
O oštećenju leđne moždine s tetraplegijom
Osnovne informacijeŠto je zapravo leđna moždina?
Leđnu moždinu najlakše je zamisliti kao kabel sastavljen od živčanih vlakana preko kojeg je mozak povezan s tijelom od vrata naniže, kako bi mu mogao davati upute i od njega primati poruke. To je dugačka cjevčica koja prolazi unutar kralježnice – koštane strukture od kralježaka, koji štite leđnu moždinu od ozljeda.
Unutar leđne moždine nalaze se živčane stanice – vlakna, odnosno male „žice“ koje omogućuju prijenos signala u oba smjera: iz mozga niz tijelo i iz tijela prema mozgu:
iz mozga signali putuju niz leđnu moždinu i dalje kroz živce sve do mišića, kako bi im prenijeli upute za pokret,
prema mozgu signali putuju iz tijela, prenoseći informacije o dodiru, boli i temperaturi.
Zašto dolazi do oštećenja leđne moždine?
Do oštećenja leđne moždine dolazi iz različitih razloga:
Zbog ozljeda: leđna moždina se najčešće ozlijedi u prometnim nesrećama, padovima s visine, sportskim ozljedama ili zbog nasilnih uzroka (udaraca, ubodnih rana …). Tada obično dolazi do iščašenja ili prijeloma kralježaka, koji zatim oštete leđnu moždinu što prolazi unutar njih.
Zbog upalnih i drugih bolesti: zbog tumora (ako u leđnoj moždini ili njezinoj neposrednoj okolini naraste tumor, on pritišće leđnu moždinu i oštećuje njezina živčana vlakna), infekcija (upale koje zahvate leđnu moždinu mogu oštetiti njezino funkcioniranje).
Zbog degenerativnih promjena: starenje i trošenje kralježaka, međukralježničnih diskova i drugih dijelova kralježnice može suziti kanal u kojem se nalazi leđna moždina, pa je pritišće i oštećuje.
Kako se očituje oštećenje leđne moždine?
Kod potpunog oštećenja leđne moždine živčane veze se potpuno prekidaju, pa je prijenos informacija ispod mjesta oštećenja zaustavljen. Signali iz mozga ne mogu putovati niz tijelo, a signali iz tijela ne mogu doći do mozga. Čovjek tako ispod mjesta ozljede više ništa ne osjeća – ni toplinu, ni bol, ni dodir. Ne može koristiti udove ispod mjesta ozljede jer mišići ne dobivaju nikakve naredbe iz mozga i zato se ne mogu pokrenuti.
Kod djelomičnog oštećenja leđne moždine zahvaćen je samo dio živčanih vlakana koja prolaze kroz leđnu moždinu. Neka vlakna ostaju očuvana, pa određeni signali i dalje mogu putovati. Uzrok djelomičnog oštećenja su, primjerice, ozljede koje ne zahvate cijelu širinu leđne moždine, nego pritišću samo jedan dio. Posljedice ovise o tome koji je dio leđne moždine oštećen. Mogu biti izgubljeni samo neki osjeti (npr. bol i temperatura), dok su drugi očuvani (npr. dodir, vibracija). Pokreti mogu biti samo oslabljeni, a ne potpuno izgubljeni.
Što je tetraplegija?
Ako dođe do oštećenja leđne moždine, prijenos signala je poremećen od mjesta oštećenja nadalje. Ako je leđna moždina oštećena u vratnom dijelu, poremećeni su signali između mozga i trupa te svih četiriju udova (obje ruke i noge). To se naziva tetraplegija – „tetra“ dolazi iz grčkog i znači četiri, a „plegija“ paralizu, odnosno poremećeno kretanje. Tetraplegija doslovno znači „paraliza svih četiriju udova“.
Tetraplegiji je često pridruženo i različito izraženo oštećenje disanja. Najvažniji mišić za disanje je dijafragma, a živac za dijafragmu izlazi iz vratnog dijela leđne moždine. Ako je taj dio oštećen, čovjek više ne može samostalno disati i ponekad mu je potrebna pomoć aparata. Ne zato što su pluća oštećena, nego zato što mozak više ne može aktivirati dijafragmu – ne može proširiti prsni koš i time pokrenuti udisaj.
Branko Šenkiš
glazbenik, bivši policajac, vjerojatno vlasnik najljepših kaktusa u regiji
Nakon srednje škole Branko je radio kao policajac – radio je s ljudima, bio na terenu, ponekad u napetim situacijama, ali mu je to odgovaralo. Jasna pravila, konkretni zadaci, odgovornost prema drugima.
Glazba ga je pratila cijeli život. Još kao dijete pjevao je i svirao, a s trideset godina kupio je klavijaturu i počeo nastupati. Iza sebe ima više od 1200 nastupa, a 2003. godine snimio je svoj prvi CD.
Godinu dana kasnije život mu se u potpunosti promijenio. Nakon prometne nesreće postao je tetraplegičar.
Nakon rehabilitacije smješten je u dom za starije osobe – ne svojom voljom, već zato što druge opcije tada nije bilo. Godine 2008. saznao je za osobnu asistenciju – uslugu koju je tada pružala udruga YHD. Uz pomoć osobnih asistenata, koji su mu pomagali u svemu što zbog invaliditeta nije mogao sam, ponovno je preuzeo kontrolu nad svojim životom. Prilagodio je i uredio svoju kuću, počeo uzgajati kaktuse i ponovno počeo živjeti po svojim pravilima.
Danas najradije provodi dan u miru: u šetnji sa psom, promatrajući svoje kaktuse.
Branko zna vrlo jasno reći kada nešto nije u redu – i pobrinuti se da bude. “Svaki je čovjek odgovoran za svoj život,” kaže.
Brosura o tetraplegiji
#RealTalk
“Brez osebne asistence si v tem trenutku življenja ne predstavljam, ker je to način, s katerim zdaj živim sam, brez družinskih članov. Edina možna varianta, ki mi dopušča človeka normalno življenje, se pravi svobodno in brez nekih omejitev.
Kljub temu, da imam 3 odrasle otroke, ki so že vsi pri kruhu, jih ne želim obremenjevati, čeprav se radi oglasijo. Ampak kar se tiče mojih potreb, ne želim nikogar obremenjevati. Vsak ima svoje življenje in želim, da tako tudi naprej ostane.
Dokler je osebna asistenca v takšni obliki kot je, mi to pomeni življenje naprej.”
“Če se na vozičku pojaviš v nekem novem okolju, je tako, kot da bi prišel z Marsa. Vsak te gleda, ne ve, kaj predstavljaš, kako se boš peljal, kje se boš peljal, zakaj se boš peljal, kaj delaš tu.
Ampak ljudje, s katerimi sem v kontaktu, recimo, ali pa v tem okolju, kjer se vsak dan srečujemo, pa to jemljejo kot normalno stanje.”
“Po prometni nesreči nisem imel druge možnosti in sem se moral nastaniti v domu za ostarele. Ampak človek pri 39 letih ne spada v to okolje, in to je puščalo posledice na psihi. Zato sem iskal rešitve …
Takrat sem naletel na možnost pridobitve osebne asistence.”
“V naši družbi je stanje invalida še vedno stigmatizirano. Ljudje nimajo predstave, dokler se s tem ne soočijo.
Človek, ki je bil popolnoma zdrav, pri zdravi pameti, aktiven – če se poškoduje, je to stanje po poškodbi, ne bolezen. Ampak ljudje tega ne ločijo in mislijo, da smo ljudje na vozičku bolni.
Kar ne gre. Gledanje skozi prizmo zdravstvenega stanja je napačno. To je dejansko stanje po poškodbi, ti si kljub temu lahko zdrav.”
#INSPIRE
Projekt INSPIRE provodi se u okviru programa Erasmus+.
Financirano sredstvima Europske unije. Izneseni stavovi i mišljenja su stavovi i mišljenja autora i ne moraju se podudarati sa stavovima i mišljenjima Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu (EACEA). Ni Europska unija ni EACEA ne mogu se smatrati odgovornima za njih.